Nerijetko se događa da naši farmeri s košnjom kasne tjedan, nekada i dva jer ne mogu odoljeti porastu biljne mase i količini. Životinja tada drastično smanjuje iskorištenje hranjivih tvari iz te mase, upozorava prof.dr.sc. Matija Domaćinović.
Vrijeme je prvog otkosa krmnog bilja, a sama sjenaža redovito ovisi o proljetnom vremenu, oborinama, temperaturama, samoj vegetaciji bilo na livadama, pašnjacima ili oranicama gdje se uzgajaju biljne i višegodišnje kulture, jare i leguminoze. Prvi otkos je najvažniji u proizvodnji krmnog bilja jer donosi najveći prinos kvalitetnog krmiva stoga se tom poslu treba pristupiti vrlo ozbiljno i stručno.
Kada će se kositi, početkom, sredinom ili u drugoj polovici svibnja, ovisi o već spomenutim vremenskim prilikama, a treba paziti i na to da prvu košnju ne bi trebali obavljati najmanje četiri tjedana od prihrane dušičnim gnojivima, budući da visoka koncentracija nitrata u bilju vrlo nepovoljno utječe na fermentaciju, a kasnije na zdravstveno stanje goveda.
Ako su svi uvjeti zadovoljeni, koji je pravi trenutak za otkos, otkrio nam je prof.dr.sc. Matija Domaćinović s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.
Početak cvatnje i klasanja
Kaže kako je kvalitetna, sigurna i pouzdana mjera za konkretnu sjenokošu, travokošu ili pašnjak, izaći na lice mjesta i procijeniti, u kojoj je fenofazi razvoja kultura. “Određeni porast biljne mase u kojoj ona ima sklad između prinosa, odnosno količine i kvalitete je najvažniji, a to je znanost nebrojeno puta dokazala. Kod leguminoza je taj trenutak sam početak cvatnje, a kod trava početak klasanja, izbijanje prvog klasića“, konkretan je Domaćinović.
Ističe kako su te fenofaze optimalno vrijeme kada određena biljna vrsta ili veći broj trava na pašnjaku nudi upravo taj sklad – prinos koji može postići i optimalnu probavljivost, iskorištenje onih tvari koje će životinje apsorbirati kada sjenažu budu konzumirale.
“Nerijetko se događa, a govorim iz višegodišnjeg iskustva, da naši farmeri s košnjom kasne tjedan, nekada i dva. Čak bih mogao reći da imaju informaciju koju sam spomenuo, da znaju kada pristupiti ovoj aktivnosti, ali ne mogu odoljeti porastu biljne mase i količini. Pri tome se silno varaju jer životinja tada dobiva masu, ali drastično smanjuje iskorištenje hranjivih tvari iz te mase“, upozorava.
Naglašava kako to potvrđuju istraživanja koja su pokazala da životinje ne daju veću količinu mlijeka iako je po hektaru veći prinos krmnog bilja.
Osam sati prosušivanja dovoljno
“Ako je svibanj hladan, bit će mnogo sijena i vina”, te “Ako je svibanj kišljiv, bit će mnogo uroda”, stare su narodne izreke koje karakteriziraju upravo ovogodišnji peti mjesec. Istina, ne tako hladan, ali s dovoljno oborina da bi i vegetacija bujala.
Kako kaže profesor Domaćinović, sjenaža kao oblik konzerviranja voluminozne hrane su nam, kao i druga dobra i inovativna tehnološka rješenja, dolazila iz stočarski razvijenijih zemalja zapadne Europe. “Riječ je o humidnoj, engleskoj klimi gdje nikada nije pretoplo, a nikada ni suho. Ne prođe pet dana, a da ne padne kiša“, opisuje.
Kako kaže, kod pripremanja sjenaže prvi je otkos količinom najsnažniji. “On je često 40, 50, a ponekad i 60 posto ukupne koševine jedne godine. Količinski i hranidbeno ima velike vrijednosti, a dolazi u vremenski nepovoljnim okolnostima kada su česte oborine, kao i ove godine“, kaže ovaj stručnjak, ali naglašava da su one odlične je tratina dobiva izravnu vlagu, dobro i bujno raste, pošteđena stresnih situacija visokih temperatura.
Ovaj način siliranjanaziva boljim od sušenja sijena koji se nekada puno više koristio, jer se u ovakvim vremenskim okolnostima može očekivati da će djelomično prosušena masa pokisnuti, te da će kiša isprati dio hranjivih tvari iz biljaka.
“U proizvodnji sjenaže dovoljno je prosušivanje od oko osam sati. Dakle, ako pokosite u 10, do 18 sati će se prosušiti, uz pretpostavku da je sunčano i toplije vrijeme, a koje će “skinuti” oko tri posto vlage. Dakle, s tom količinom suhe tvari ona se može već tu večer ili sutradan ujutro zavijati u bale ili odvesti u silos. Tako se može izbjeći sutrašnji ili preksutrašnji kišni dan“, savjetuje.
Što s temperaturnim oscilacijama?
Svjedoci smo ovih dana vrlo velikih razlika u temperaturi između noćne i dnevne, s čak 5 do 7°C ujutro i do 27°C po danu, a što biljkama predstavlja određeni stres. No, Domaćinović ističe kako je velika pogodnost i sreća, posebno proteklih tjedana da je biljka ipak osvježena nakon tih viših dnevnih temperatura.
“Za biljku je puno opasnije kada se u lipnju i općenito ljetnim mjesecima dogodi dugo razdoblje bez kiše, a ekstremne se temperature podižu više od 30 stupnjeva. Tada se zemlja ugrije više od 26°C, korijen gori, a biljka se s tim jako teško nosi i stradava“, ističe.
Kada je riječ o trenutnim oborinama, ovaj stručnjak upozorava na područja gdje su one bile obilnije. Treba paziti da se mehanizacijom ne ide po mokrom tlu jer se tada nabija zemlja i uništavaju tratine. “Tada treba pričekati neko vrijeme da voda prođe u dublji sloj kako ne bismo imali gubitke zbog gaženja i u sljedećim okosima“, zaključuje.
Izvor: agroklub.com