Alternativno rješenje herbicidima je međuredna kultivacija dokle god postoji mogućnost ulaska stroja u polje, a da se pritom ne ošteti biljka. Uz nju se može izvršiti i prihrana i to u više obroka.

Poljoprivrednici danas žive u vrlo izazovnim vremenima. Klimatske promjene koje same po sebi negativno utječu na usjeve, posljedično donose i velike promjene u pristupu uzgoju ratarskih kultura. Jedna od njih je reduciranje herbicida, a ono što većinu zabrinjava je široko primjenjiva aktivna tvar glifosat koja na području Europske unije ima odobrenje za primjenu do kraja 2022. godine. 

U slučaju da se i odobri ponovna registracija ove aktivne tvari na europskoj razini, njezina će uporaba vjerojatno biti ograničena u količinskom smislu i/ili će biti moguća samo u posebnim slučajevima.

Jedno od alternativnih rješenja je međuredna kultivacija dokle god postoji mogućnost ulaska stroja u polje, a da se pritom ne ošteti biljka. 

Tijekom svibnja, kao što je ovogodišnji, te lipnja, oborine su česte i obilne, praćene kraćim ili dužim intervalima sunčanog vremena. Ovakvi uvjeti doprinose intenzivnijem rastu korovskih biljaka koje mogu potrošiti i do 25 posto pristupačne vode iz tla, brže isušuju zemljište čime smanjuju prinos uzgajane kulture, a što je posebno važno u vrlo sušnim vremenskim prilikama kakve se prognoziraju i ove godine. Suša doprinosi i stvaranju pokorice na površini tla, lošoj akumulaciji padalina kao i drenaži. Također, pojedine korovne vrste su domaćini biljnim bolestima i štetnicima koji su prijenosnici virusa i fitoplazmi.

Kultivacija razbija pokoricu (Foto: Martina Popić)

Kukuruz je okopavinska (širokoredna) kultura, zbog čega mu korovi mogu itekako naštetiti. Kritičan period zakorovljenosti se kreće od razvijena dva, četiri lista pa do 10, 12 listova. U tom ga razdoblju korovi lako nadvladaju. Nakon razvijenih 10 do 12 listova kukuruz zatvara redove, zasjenjuje redove i korovi koji niknu u tom razdoblju ne nanose mu veliku štetu. 

Kada obaviti prvo međuredno kultiviranje?

Tri do četiri formirana lista kukuruza vrijeme je za prvo međuredno kultiviranje koje se zbog još uvijek slabo razvijenog korijena obavlja na dubini šest do osam centimetara. Druga se kultivacija vrši kada biljka ima sedam do devet listova i bolje razvijen korijenov sustav. A da ne bi došlo do njegovog oštećenja, dubina obrade treba biti nešto plića, četiri do šest cm, savjeti su stručnjaka za mehaničku obradu tla. 

Obaviti se može i treća kultivacija, ako za tim ima potrebe, te ako dozvoljavaju vremenski uvjeti. U tom slučaju posebno treba paziti na dubinu obrade, koja ovisi o razvijenosti biljke, kako njezinog korijena, tako i nadzemnog dijela, kako ne bi došlo do oštećenja. 

Kultivirati dok visina biljke dozvoljava (Foto: Depositphotos/roman023)

Također, pri obradi treba paziti na zonu kultiviranja koje se ne smije obavljati tik uz samu biljku. Dok je kukuruz manji, zona je uža, a kasnije šira, barem 10 centimetara s obje strane reda. 

Strojevi za kultivaciju

Međuredna se kultivacija najčešće obavlja kultivatorima čiji su radni organi u obliku pačje noge, a sastavni dijelovi stroja su i deponatori za umjetno gnojivo. Također, vrši se i zagrtanjem, posebno kod druge kultivacije i na područjima gdje pušu jači vjetrovi. Tada se radna tijela podese tako da nagrnu tlo prema redu kukuruza s ciljem da zatrpaju zemljom mlade korove u redu te ojačaju stabilnost stabljike, riječi su stručnjaka. 

Mehanička kontrola korova može se grubo podijeliti na primjenu strojeva s krutim radnim organima koji djeluju uglavnom rezanjem ili vađenjem korova iz tla, nakon čega se oni osuše na površini, te strojeva s torzijskim radnim organima i njihove kombinacije, piše Denis Stajnko u svom radu “Senzorski poduprti sustavi za mehaničko uništavanje korova u kukuruzu i šećernoj repi”, objavljenom u Glasniku zaštite bilja.

Od suvremenijih rješenja, najčešće se primjenjuje rotacijski kultivator s radnim organima vrlo sličnim rotirajućoj motici. 

U posljednje se vrijeme sve više koriste kultivatori s prstima (fingerweeder). Riječ je o svojevrsnim poliuretanskim prstima – nastavcima koji se nalaze oko rotirajućeg diska. Nastavci se kreću između biljaka, “dižući” korov kako bi se isušio. Prilagodljivi su redovima razmaka 25 – 40 cm. Idealan je za ekološki uzgoj, jer mehaničkim putem pljevi zasijanu površinu, bez upotrebe pesticida. Brzina kretanja traktora dok se radi s fingerweederom je 4 – 15 km/h, a osim u drugim kulturama, efikasnost je pokazao i u kukuruzu. 

Rotirajući zvjezdasti kultivator (Foto: YouTube/printscreen)

Tu je i rotirajući zvjezdasti kultivator kao kombinirano oruđe, a idealan je za suzbijanje korova u konzervacijskoj obradi tla. Razmak zvijezda od 15 cm omogućuje kultivaciju i kultura s većim razmakom između redova. 

Prihrana u više obroka

Većina današnjih kultivatora je opremljena dodacima za primjenu gnojidbe, pa se uz kultivaciju provodi i prihrana kukuruza. Ona se obavlja u jednom ili dva prohoda prilikom međuredne kultivacije kako bi se istovremeno prozračilo tlo i unijelo gnojivo, te tako bilo pristupačno biljci u što bržem vremenskom razdoblju.

Kada je riječ o dušičnim gnojivima, stručnjaci napominju da je uvijek puno bolje rasporediti ih na više obroka budući da se ovaj element brzo gubi u tlu. 

Prihranu ne bi trebalo obavljati rasipačima omaške jer tada gnojivo pada na biljku, može ju oštetiti, posebno ako uđe u njezino srce te nakon toga padne kiša. Također, tada se rasipa na mjesta gdje nije potrebno, umjesto uz samu biljku gdje će se najbolje iskoristiti. 

Gnojivo aplicirati uz biljku (Foto: Depositphotos/Tenebrous)

Standard je da se prihranom biljci da sve što nije predsjetveno u prvoj prihrani, bilo u obliku KAN-a ako se ide površinski, ili kombo KAN/Urea/UAN ako se inkorporira u tlo, da ne dođe do volatizacije. Bolje je izbjeći da granule padaju unutar “svitka” kukuruza, da ne “progore” konus rasta“, savjetuje i prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Ističe kako se druga prihrana najčešće obavlja folijarno, s najviše do 4% otopine uree, u zadnjem mogućem prohodu, ili, ako se koristi prskalica visokog klirensa, kao što se mogu vidjeti zadnjih godina na sajmovima, može se ići  i nakon metličenja. “Zašto ne pognojiti još malo i ureom, posebno ako to pokazuju laboratorijske analize lisne mase. Pri tome se može vidjeti treba li dodavati i mikro-elemenata kao što su cink, selen, bakar, odnosno što god se treba “biofortificirati” u zrno, zaključuje Stipešević. 

Izvor: agroklub.com