S ciljem uključivanje javnosti u određivanje rasprostranjenosti kornjaša te podizanja svijesti o važnosti njihovog očuvanja Ministarstvo zaštite okoliša je pokrenulo akciju “Jeste li ih vidjeli?”
Već pri prvom susretu s jelenkom ili nosorogom, uvjerit ćemo se da je riječ o doista impozantnim kukcima čiji izgled opisuje već i sam njihov naziv, pa je tako nosorog ime dobio po rogu na glavi koji podsjeća na pravog nosoroga, a jelenak po paru rogova koji su sličnim jelenjim rogovima. Iako ti veliki rogovi izgledaju poput moćnog oružja, ovi su crno smeđi ljepotani bezopasni, stoga im, nađu li se u nevolji, svakako pomozite, jer riječ je o ugroženim vrstama kukaca, pa je svaka jedinka itekako bitna.
Ispod tvrdog oklopa, ovih krupnih i neobičnih bića, skrivena su fina, opnasta krila, no budući da su prilično teški i veliki, nosorog je dug do 4,5, a jelenak i do 8 centimetara, ovi kukci nisu virtuozi u letenju, točnije pravi su nespretnjaković koji, uz mnogo letačke buke, često nespretno ateriraju, u što sam se i sama ovih dana uvjerila.
Moj bliski susret s jelenkom i nosorogom
Prolazeći gradom, na prometnoj cesti, pronašla sam očito zalutalog jelenka i sklonila ga na sigurno. Nekoliko dana kasnije, na povratku iz kupnje, u tračnicama kliznih vrata jednog trgovačkog centra, ponovo sam ugledala velikog crno-smeđeg kukca – bio je to moj prvi, bliski susret s nosorogom.
Nakon što sam ga sklonila, doslovno sekundu prije nego što su ga klizna vrata zdrobila, stavila sam ga na dlan u nadi da će odletjeti, no, on je potpuno mirno i pomalo dezorijentirano, sjedio te je bilo jasno da nije sposoban odletjeti. Ponijela sam ga, stoga, kući, nabrala malo trave i stavila ga u staklenu posudu u kojoj je imao mir. Nakon par sati, kada je pao mrak, malac je došao k sebi, živnuo je i počeo se kretati, proučavajući nepoznato okruženje u kom se našao. Bio je to dobar znak da je vrijeme da ga vratim njegovom životu u prirodi.
Odabrala sam mirno mjesto, udaljeno od prometnica, u zelenilu, gdje sam pronašla stablo s grubom korom po kojoj se može dobro hvatati. I doista, čim je pod nožicama osjetio poznato tlo, koru drveta, s dlana je prešao na deblo gdje je odmah počeo vješto planinariti.
No, niti tu priči nije kraj. Iako se ove velike kukce u urbanoj sredini ne može vidjeti baš često, mene je ove godine izgleda zadesila uloga spasioca. Nakon par dana, u pojilici za ptice, ugledala sam drugog, nešto manjeg mužjaka nosoroga koji se, svim silama, trudio zadržati glavu iznad vode. Vidno iscrpljenom plivaču, koji je, u potrazi za okrepom, očito bućnuo u vodu, pruženi je veliki list bio slamka spasa. Čim se popeo na zeleni splav, stavila sam ga na sigurno, a nakon što se osušio i pribrao, u sumrak je mladi nosorog raširio krila i uz brujanje odletio, vođen nekim svojim navigacijskim sustavom.
Jeste li ih vidjeli?
Kako su susreti s ovim velikim kukcima, na žalost, iz godine u godinu sve rjeđi, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u lipnju je ponovo pokrenulo akciju pod nazivom “Jeste li ih vidjeli?“
Cilj akcije je uključivanje javnosti u određivanje rasprostranjenosti kornjaša te podizanja svijesti o važnosti njihovog očuvanja.
“Jelenak (Lucanu cervus), alpinska strizibuba (Rosalia alpina) i velika četveropjega strizibuba (Morimus asper funereus) pripadaju jednoj od najugroženijih skupina kornjaša – saproksilnim kornjašima, čije se ličinke hrane umirućim i raspadajućim drvetom te su važna karika u kruženju hranidbenih tvari u ekosustavu. Prisutnost saproksilnih kornjaša odražava očuvanost, kvalitetu i raznolikost staništa te se stoga često koriste kao indikatori stanja ekosustava. Ugrožene su zbog promjena povoljnih životnih uvjeta i uništavanja staništa gdje obitavaju. Njihovo stanje očuvanosti Hrvatska je dužna pratiti i očuvati ga u povoljnom stanju pa se ovom akcijom želi širiti svijest ljudi o važnosti i ugroženosti ovih vrsta te ih se aktivno uključiti u očuvanje prirode. Svi zaljubljenici u prirodu, koji, kada opaze jelenka (Lucanu cervus), alpinsku strizibuba (Rosalia alpina) i veliku četveropjegu strizibubu (Morimus asper funereus), mogu njihovu fotografiju poslati putem obrasca ili na adresu e-pošte: [email protected].
Podržite projekt ”Krešo Krijesnica – vratimo svjetla našeg djetinjstva”
Uz fotografija je potrebno navesti i datum, vrijeme i lokaciju viđenja te ime i prezime opažača. Tijekom prošlogodišnje akcije zaprimljeno je 405 dojava o viđenjima preko 500 jedinki ovih vrsta iz svih dijelova Hrvatske. Uz dojave o nalazima pristiglo je i mnoštvo fotografija traženih vrsta. Sve dojave javnosti su prostorno prikazane i lako su pretražive na Bioportalu – web portalu Informacijskog sustava zaštite prirode, uključivanjem sloja Rasprostranjenost vrsta/Saproksilni kornjaši“, navode iz Ministarstva. Dina Hlavati, viša stručna savjetnica u Ministarstvu, za naš je portal podsjetila kako je ova akcija započela 2015. godine kada su zaprimili 121 dojavu, godine 2016. pristigle su 523 dojave, a rekordna je bila 2017. godina s čak 779 dojava.
Nagrada onome tko prijavi najviše nalaza
Po završetku ovogodišnje akcije bit će izabrane najbolje fotografije te će biti nagrađena osoba koja dojavi najviše nalaza.
“S obzirom na to da je Nacionalni park Paklenica jedan od nacionalnih parkova u Hrvatskoj u kojem su zabilježene ove tri vrste kornjaša, a ujedno i jedini koji ima međunarodnu važnost za očuvanje istih te je dio ekološke mreže EU Natura 2000., pobjednici natječaja dobit će obiteljske ulaznice za posjet parku“, poručuju iz Ministarstva.
Evo kako akcija funkcionira
Budući da sam svoje ovogodišnje susrete s jelenkom i nosorozima zabilježila fotoaparatom, istražila sam i kako akcija Ministarstva funkcionira u praksi.
Na e-mail adresu [email protected] poslala sam fotografije kukaca i sve tražene podatke, vrijeme, lokaciju i svoje ime i prezime. Nekoliko dana kasnije stigao mi je odgovor u kom stoji da će i moj nalaz biti pohranjen u Informacijski sustav zaštite prirode, a sve dojave traženih vrsta bit će javno dostupne na Bioportalu – web portalu Informacijskog sustava zaštite prirode. Fotografija koja bude izabrana na natječaju, bit će objavljena i na internetskih stranicama Ministarstva. Ako i vi budete među sretnicima koji se susretnu s nekim od rijetkih i ugroženih vrsta kukaca, slikajte ih i uključite se u ovu korisnu akciju.
“Slobodno možete poslati i fotografije drugih vrsta kukaca koji vam se učine zanimljivim ili želite saznati o kojoj se vrsti kukaca radi. Svaki nalaz je dobrodošao u očuvanju naših biljnih i životinjskih vrsta. Sve podatke ćemo upisati u bazu MZOE“, poručuju iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike.